snimio: Dragan Matić
Jedina korisna bila je Marina koja je donijela sve moguće kremice i ine stvarčice, za ako se, ne daj Bože, nešto dogodi. Hvala Marina!! Osjećam se dvojako na način da s jedne strane ne osjećam ništa, a s druge pak se trudim nešto osjećat.
snimio: Dragan Matić
Nakon silnih bliceva, crvenog tepiha, helikoptera i satelita - krećem.
snimio: Dragan Matić
Prvih par stotina metara, i reko - to je to, idemo... Ponovno taj istočni izlaz iz grada, koji traje i traje... Sesvete prošle - napokon! I, nisam pokisao... stalno mi je naime bilo u glavi - samo da ne pokisnem dok sam još u Zagrebu. - Pravac Varaždin, gdje me čeka prijatelj iz srednjoškolskih dana, Julijano, a kojeg nisam vidio nekih 12-13 godina. Dva pljuska sam izbjegao pauziranjem uz Cool. Nekako još nisam svjestan puta, pa ni ne primjećujem svijet oko sebe. Palo mi je samo u jednom trenutku na pamet, vozeći se kroz ta sela, kako bicikl više nitko ne koristi kao prijevozno sredstvo, vidjeh samo par rekreativaca i to je to... Sjetih se svog odrastanja (u Strizivojni, kod dide i bake, op.a.) kada je bicikl bio jako bitna i važna stvar; bilo je neke romantike u tome!
Misli i primisli prolaze, mrak polako pada, pada i Varaždin breg, neš ti brega, he, he... U Varaždin stižem oko 21.30... nije ni loše budući da sam s Jaruna krenuo tek u 14.30. U "Rubin"-u me čekaju Julijano i Duda, moji domaćini prvog dana putovanja. Nakon onog pa šta ima, što baš i ne funkcionira kad nekog ne vidiš gotovo od srednje, slijedi prepričavanje mladenačkih dogodovština... Uuuu...
I, - posljedni "civilizirani" spavanac:)
Pokušao ujutro što duže iskoristiti blagodati kreveta, no već oko devetke, rotacije su postale preučestale, te ustajem.
Pozdravljam se s Julijanom, kojeg mi je zaista neizmjerno drago bilo vidjeti.
Obavlajam/kupujem po Varaždinu još neke sitnice i ne mogu se načuditi koliko je grad za ponedjeljak oko podne - prazan.
Pravac Pušćine, Nedelišće, Čakovec - čas posla. Cesta izvrsna, srećem, istina samo mahanjem prve bicikliste iz suprotnog pravca; prvo četvorka, pa individualac. Evo i Murskog Središća, evo i granice, evo i Slovenije. Znao sam da ću kroz istu prolaziti kratko, 11 kilometara ispostavilo se, no nisam se okrenuo oko sebe i već skužim najavu mađarske granice.
Nastavak priče koja vodi sve do Linza može se pročitati na mojoj osobnoj stranici:
2wheels2marins.blogspot.com , jer ovo je ipak servis imena croatia by bycicle:)
Nema komentara:
Objavi komentar